Mika Antić, Besmrtna pesma
Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko…
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il’ trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
radica рече,
јул 5, 2009 @ 8:12 pm
Doslo je vreme da Ti `ukradem` ove stihove i da ih citam kao utehu.
Gde si Gico?
Pozz od Radice
gica11420 рече,
август 2, 2009 @ 9:29 pm
40 dana sam bila sa cerkom na Srebrnom jezeru.
Evo sad sam sela za racunar.
Sta je s tobom, gde skripi, treba nesto?
malabreskva рече,
септембар 7, 2009 @ 11:45 am
jedna od mojih omiljenih, skidam kapu na izboru